Logopedska terapija

U logopedskoj terapiji primjenjuju se slijedeći terapijski postupci, individualno prilagođeni svakom djetetu:

  • (poli)senzorna stimulacija – stimulacije vizualnog, akustičnog i taktilnog osjeta s ciljem postizanja spremnosti za usvajanje jezičnih vještina
  • razvijanje pragmatičkih vještina – učenje pragmatičke sastavnice jezika s ciljem postizanja glatke i učinkovite komunikacijske interakcije: preuzimanje redoslijeda u konverzaciji, pragmatično odgovarajuća neverbalna i verbalna komunikacija
  • poticanje razvoja auditivne i vizualne pažnje, auditivnog i vizualnog pamćenja – usmjeravanje i zadržavanje pažnje na relevantnim sadržajima za usvajanje potrebnih znanja i vještina, postupno produžavanje koncentracije
  • povećanje pokretljivosti govornih organa – usmjerenost na auditivni i taktilni osjet pri pomicanju govornih organa, motoričke vježbe, postizanje motoričkih vještina koje su preduvjet za izgradnju govora
  • ispravljanje nepravilne artikulacije glasova – ispravljanje omisija, supstitucija i distorzija u izgovoru glasova s ciljem povećanja razumljivosti govora
  • terapija jezičnih poremećaja – primjena stručnih postupaka za uklanjanje ili ublažavanje poremećaja u području fonološke, morfološke, semantičke, sintaktičke i pragmatičke sastavnice jezika
  • razvijanje vještina čitanja i pisanja – primjena različitih individualno odgovarajućih metoda za razvoj čitanja i pisanja do najveće moguće razine
  • upotreba augmentativnih (pomoćnih) i alternativnih sustava komunikacije – primjenjuju se za komunikaciju učenika koji ne mogu razviti oralno-glasovni govor: znakovni jezik, kartice s crtežima
  • drugi postupci prema individualnim potrebama u odnosu na oštećenja i mogućnosti osobe.