Logopedska terapija

U logopedskoj terapiji primjenjuju se slijedeći terapijski postupci, individualno prilagođeni svakom djetetu:

• (poli)senzorna stimulacija - stimulacije vizualnog, akustičnog i taktilnog osjeta s ciljem postizanja spremnosti za usvajanje jezičnih vještina
• razvijanje pragmatičkih vještina - učenje pragmatičke sastavnice jezika s ciljem postizanja glatke i učinkovite komunikacijske interakcije: preuzimanje redoslijeda u konverzaciji, pragmatično odgovarajuća neverbalna i verbalna komunikacija
• poticanje razvoja auditivne i vizualne pažnje, auditivnog i vizualnog pamćenja - usmjeravanje i zadržavanje pažnje na relevantnim sadržajima za usvajanje potrebnih znanja i vještina, postupno produžavanje koncentracije
• povećanje pokretljivosti govornih organa - usmjerenost na auditivni i taktilni osjet pri pomicanju govornih organa, motoričke vježbe, postizanje motoričkih vještina koje su preduvjet za izgradnju govora
• ispravljanje nepravilne artikulacije glasova - ispravljanje omisija, supstitucija i distorzija u izgovoru glasova s ciljem povećanja razumljivosti govora
• terapija jezičnih poremećaja - primjena stručnih postupaka za uklanjanje ili ublažavanje poremećaja u području fonološke, morfološke, semantičke, sintaktičke i pragmatičke sastavnice jezika
• razvijanje vještina čitanja i pisanja - primjena različitih individualno odgovarajućih metoda za razvoj čitanja i pisanja do najveće moguće razine
• upotreba augmentativnih (pomoćnih) i alternativnih sustava komunikacije - primjenjuju se za komunikaciju učenika koji ne mogu razviti oralno-glasovni govor: znakovni jezik, kartice s crtežima
• drugi postupci prema individualnim potrebama u odnosu na oštećenja i mogućnosti osobe.

NN, 124/11